NEUGODNI MIRISI IZ SUSJEDNIH NEKRETNINA

Što poduzeti kad se iz susjednih prostora u zgradi intenzivno šire neugodni mirisi

Građanskopravna, upravna i inspekcijska zaštita s osvrtom na ugostiteljske objekte, dokazivanje i sudsku praksu

Sažeti odgovor. Neugodni mirisi mogu predstavljati nedopuštene neposredne ili prekomjerne posredne imisije. Državni inspektorat može provjeravati javnopravne uvjete rada i tehničku ispravnost objekta, ali o negatorijskoj zaštiti iz članka 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima konačno odlučuje građanski sud.

Stanje propisa i izvora: 11. kolovoza 2026.

Sažetak

Širenje dima, čađe i neugodnih mirisa iz susjednog poslovnog ili stambenog prostora može istodobno otvoriti više pravnih putova. U privatnopravnoj ravnini riječ je o zaštiti vlasništva od uznemiravanja i o posebnim pravilima o imisijama. U javnopravnoj ravnini mogu biti relevantni propisi o ugostiteljskoj djelatnosti, minimalnim uvjetima, gradnji, zaštiti okoliša i zraka te sanitarno-higijenski zahtjevi. Članak razgraničava te postupke, obrađuje položaj Državnog inspektorata i način podnošenja prijava, objašnjava zašto ne postoji univerzalna brojčana granica za miris hrane analogna granicama buke te analizira dostavljenu sudsku praksu. Posebna pozornost posvećena je razlikovanju neposrednih i posrednih imisija, teretu dokazivanja, aktivnoj i pasivnoj legitimaciji te praktičnom oblikovanju zahtjeva za inspekcijski i sudski postupak.

Ključne riječi: imisije; neugodni mirisi; dim; ugostiteljski objekt; ventilacija; Državni inspektorat; negatorijska tužba; olfaktometrija; zaštita doma.

1. Uvod: jedan problem, nekoliko pravnih putova

U stambenim i stambeno-poslovnim zgradama učestalo se pojavljuje sukob između dopuštenog korištenja poslovnog prostora i prava ostalih korisnika na normalno stanovanje. Tipičan je primjer ugostiteljski objekt u prizemlju iz kojeg se tijekom pečenja ili druge termičke obrade hrane šire mirisi u stanove, stubište, dvorište ili kroz prozore i ventilacijske kanale. Činjenica da je djelatnost registrirana i da objekt posjeduje odgovarajuće rješenje ne znači da su susjedi dužni trpjeti svaki intenzitet, način i trajanje imisija. Jednako tako, samo subjektivno nezadovoljstvo mirisom ne znači automatski da je počinjena upravna nepravilnost ili da je ispunjen građanskopravni standard prekomjernosti.

Praktična poteškoća proizlazi iz toga što se tri pitanja često pogrešno stapaju: je li objekt zakonito registriran i tehnički opremljen; jesu li mirisi prema posebnim propisima okolišno ili sanitarno nedopušteni; te predstavljaju li, neovisno o tome, nedopuštenu imisiju prema stvarnom pravu. Svako pitanje ima drukčije nadležno tijelo, dokazni standard i pravni lijek.

2. Građanskopravni temelj zaštite

2.1. Članak 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

Središnja odredba je članak 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV). Zakon izrijekom navodi dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i slične utjecaje. Za posredne imisije zaštita postoji kada su prekomjerne s obzirom na namjenu primjerenu nekretnini, mjesto i vrijeme, kada izazivaju znatniju štetu ili kada su nedopuštene prema posebnom zakonu. Vlasnik izložene nekretnine tada može zahtijevati uklanjanje uzroka, naknadu štete i propuštanje budućih radnji dok se ne provedu potrebne mjere.

Ako imisije potječu iz dopuštene djelatnosti, dopuštenje ne uklanja svaku odgovornost. Članak 110. stavak 3. sužava mogućnost traženja potpunog prestanka dopuštene djelatnosti, ali ostavlja zahtjev za naknadu štete te za prikladne mjere sprječavanja ili smanjivanja prekomjernih imisija. To je osobito važno kod restorana: rješenje za rad nije privatnopravna dozvola da se susjedne stanove opterećuje bez ograničenja.

2.2. Neposredne i posredne imisije

Vrsta

Obilježje

Pravna posljedica

Neposredna imisija

Dim, miris ili čađa posebnim uređajem ili na drugi način usmjereni su prema tuđoj nekretnini.

Vlasnik je u pravilu nije dužan trpjeti bez posebnog pravnog temelja; nije nužno dokazivati prekomjernost kao kod posredne imisije.

Posredna imisija

Miris ili dim dospijeva slučajno, strujanjem zraka ili prirodnim silama.

Treba dokazati prekomjernost prema namjeni, mjestu i vremenu, znatniju štetu ili zabranu prema posebnom propisu.

Razlika nije samo teorijska. Ispušna cijev završena neposredno ispod prozora ili usmjerena prema tuđem stanu može predstavljati neposrednu imisiju. Miris koji se širi iz pravilno postavljenog završetka ventilacije, no zbog učestalosti i atmosferskih prilika ulazi u stanove, vjerojatnije je posredna imisija. Kvalifikacija uvijek ovisi o izvedbi sustava i stvarnom putu širenja.

2.3. Negatorijska tužba i preventivna zaštita

Zaštita se ostvaruje negatorijskom tužbom iz članka 167. ZV-a. Tužitelj dokazuje pravo vlasništva ili drugi odgovarajući pravni položaj te čin uznemiravanja. Zahtjev mora biti dovoljno određen i usmjeren na prestanak uznemiravanja, uklanjanje uzroka ili poduzimanje svrhovitih mjera. Sud ne bi trebalo vezivati samo uz jednu tehničku izvedbu ako postoji više mogućih načina uklanjanja problema, osim kada je baš određena mjera stručno obrazložena i nužna.

Članak 110. stavak 5. omogućuje preventivni zahtjev kada nekretnini prijeti predvidiva opasnost od imisija koje vlasnik ne bi bio dužan trpjeti. Uz to, članak 1047. Zakona o obveznim odnosima omogućuje zainteresiranoj osobi zahtijevati uklanjanje izvora opasnosti ili odgovarajuće mjere za sprečavanje štete i uznemiravanja. Naknada štete može se tražiti zajedno s negatorijskim zahtjevom ili zasebno.

3. Javnopravna regulativa i nadležna tijela

3.1. Ugostiteljska djelatnost i minimalni uvjeti

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti zahtijeva da ugostiteljski objekt tijekom cijelog poslovanja ispunjava minimalne uvjete za svoju vrstu. Inspekcijski nadzor nad tim zakonom i provedbenim propisima provode turistički inspektori Državnog inspektorata. Pravilnik za objekte iz skupina restorani, barovi, catering i objekti jednostavnih usluga predviđa uređaje za odvod dima, pare i mirisa odgovarajućeg kapaciteta, uključujući napu s mehaničkim odsisom u slučajevima termičke pripreme hrane.

Inspekcijski nadzor zato može obuhvatiti postojanje, kapacitet i rad nape, održavanje filtara, način spajanja na kanal, mjesto završetka odvoda, podudarnost stvarnog stanja s rješenjem o minimalnim uvjetima te pruža li objekt usluge za koje je odobren. Inspektor ne mora u svakom slučaju izmjeriti miris da bi utvrdio tehničku ili dokumentacijsku nepravilnost.

3.2. Gradnja, zajednički dijelovi i ventilacijski zahvati

Ako je radi ugostiteljske djelatnosti izvedena nova cijev, otvor, kanal ili dimnjak na pročelju, krovu ili drugom zajedničkom dijelu zgrade, mogu se otvoriti pitanja zakonitosti gradnje, usklađenosti s projektom, uporabljivosti i potrebnih suvlasničkih suglasnosti. Ta pitanja nisu istovjetna imisijskoj zaštiti. Čak i tehnički učinkovita cijev može biti neovlašten zahvat na zajedničkom dijelu, a formalno postojeći kanal može biti nedovoljan ili neodržavan.

3.3. Zaštita zraka i okoliša

Uredba o razinama onečišćujućih tvari u zraku propisuje granične vrijednosti za određene tvari povezane s dodijavanjem mirisom, primjerice sumporovodik, merkaptane, amonijak i formaldehid. Te su vrijednosti značajne kod industrijskih, poljoprivrednih, otpadnih i sličnih izvora. Miris pripreme hrane složena je mješavina i u pravilu se ne može svesti na jednu propisanu tvar. Zbog toga uredno mjerenje pojedinog spoja ne mora opovrgnuti stvarno i intenzivno dodijavanje mirisom hrane.

3.4. Državni inspektorat: pravni položaj i granice nadležnosti

Državni inspektorat je državna upravna organizacija. U širem smislu služi građanima i štiti javni interes, ali njegov formalni status nije „javni servis građana“. Inspekcijske postupke u pravilu pokreće i vodi po službenoj dužnosti. Prijavitelj daje povod za razmatranje nadzora, ali najčešće samim podnošenjem prijave ne postaje stranka niti može nalagati inspektoru ishod postupka.

Kod mirisa iz ugostiteljskog objekta Državni inspektorat može biti nadležan preko turističke, sanitarne, građevinske ili okolišne inspekcije, ovisno o sadržaju prijave. Nije, međutim, nadležan pravomoćno odlučiti je li povrijeđeno vlasništvo prekomjernim imisijama i naložiti građanskopravnu zaštitu iz članka 110. ZV-a; to je zadaća suda.

4. Mjerenje i dokazivanje neugodnih mirisa

4.1. Ne postoji univerzalna tablica analogna buci

Za miris pečenja ili kuhanja ne postoji opći hrvatski propis koji bi, po zonama i dobu dana, određivao univerzalnu najveću dopuštenu razinu usporedivu s režimom buke. Zato nije dovoljno očekivati jedno mjerenje koje će automatski odgovoriti je li miris „zakonit“. Pravni zaključak nastaje povezivanjem tehničkih nalaza, opažanja, trajanja, mjesta, namjene prostora i načina odašiljanja.

Tvar

Vrijeme usrednjavanja

Granična vrijednost

Sumporovodik (H₂S)

1 sat

7 µg/m³

Sumporovodik (H₂S)

24 sata

5 µg/m³

Merkaptani

24 sata

3 µg/m³

Amonijak (NH₃)

24 sata

100 µg/m³

Formaldehid

24 sata

30 µg/m³

Izvor: Uredba o razinama onečišćujućih tvari u zraku, NN 77/2020. Za pojedine tvari propisana je i dopuštena učestalost prekoračenja.

4.2. Olfaktometrija

HRN EN 13725:2022 uređuje određivanje koncentracije mirisa dinamičkom olfaktometrijom uz ljudske ocjenitelje, a rezultat se može izražavati u europskim jedinicama mirisa (ouE/m³). Norma prvenstveno služi određivanju koncentracije mirisa u plinovitom uzorku i emisije iz izvora. Sama norma ne određuje opću dopuštenu razinu mirisa za stanove iznad restorana, niti izravno mjeri dugotrajnu izloženost u ambijentalnom zraku. Primjena norme zato je dokazno korisna, ali bez posebne pravne granične vrijednosti nije samodostatna.

4.3. Dokazni paket u praksi

· dnevnik mirisa s datumom, početkom, završetkom, intenzitetom, smjerom vjetra i aktivnošću objekta;

· iskazi više stanara i osoba koje redovito borave u zgradi;

· fotografije i tehnička dokumentacija završetka odvoda, cijevi, nape i filtara;

· očevid tijekom stvarne termičke pripreme hrane, a ne izvan radnog vremena;

· građevinsko i strojarsko vještačenje ventilacijskog sustava;

· po potrebi okolišno vještačenje, kemijska analiza ili olfaktometrija;

· dokazi o posljedicama: nemogućnost otvaranja prozora, prodiranje mirisa u tekstil i prostorije te zdravstvena dokumentacija ako postoje tegobe.

Važno. Dokazivanje se razlikuje prema vrsti imisije. Kod neposredno usmjerenog odvoda težište je na postojanju usmjerenog izvora i pravnom temelju za njegovo postavljanje. Kod posrednog širenja težište je na prekomjernosti, učestalosti, trajanju i lokalnom kontekstu.

5. Kako podnijeti učinkovitu prijavu

Prijava se može podnijeti službenim internetskim obrascem Državnog inspektorata, putem sustava e-Građani, elektroničkom poštom službenoj pisarnici, poštom ili osobnom predajom. Za područje Splita službena kontaktna točka je pisarnica.pusplit@dirh.hr. Prijava može biti anonimna, ali tada podnositelj ne može primiti obavijest o rezultatu. Kada je identitet poznat, u prijavi se može izričito zatražiti njegovo povjerljivo čuvanje.

5.1. Što tražiti od inspekcije

1. Evidentiranje prijave i dostavu oznake KLASA/URBROJ.

2. Očevid u vrijeme kada se hrana stvarno priprema i miris je najizraženiji.

3. Provjeru rješenja o minimalnim uvjetima i dopuštenih usluga.

4. Pregled nape, mehaničkog odsisnog sustava, filtara, kanala i završetka odvoda.

5. Provjeru zakonitosti zahvata na pročelju, krovu, dimnjaku i zajedničkim dijelovima.

6. Prosljeđivanje svim stvarno nadležnim inspekcijama unutar ili izvan Inspektorata.

7. Pisanu obavijest o poduzetom i utvrđenom.

5.2. Neodgovoreni e-mail

Ako je građanin samo pitao „može li nešto poduzeti“, poruka je mogla biti shvaćena kao opći upit, a ne formalna prijava. Ipak, članak 32. Zakona o sustavu državne uprave propisuje da stvarno nadležno tijelo na podnesak kojim se traži mišljenje o odgovarajućoj primjeni propisa odgovara u roku od 30 dana; pravilo se, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, primjenjuje i na predstavke i pritužbe koje upućuju na nezakonitosti ili nepravilnosti u obavljanju državne uprave. Šestomjesečna šutnja na jasan, potpisan i dostavljiv podnesak teško je spojiva s tim pravilom.

Praktično je poslati novu poruku označenu kao „prijava za inspekcijski nadzor“, priložiti raniji e-mail i dokaz slanja te zatražiti broj predmeta. Time se uklanja dvojba je li riječ samo o pitanju ili o prijavi konkretne nepravilnosti.

6. Pritužba na rad lokalnih inspektora

Ako građanin sumnja u nezakonito, pristrano ili nesavjesno postupanje Područnog ureda Split, može se obratiti Središnjem uredu Državnog inspektorata u Zagrebu, posebno Sektoru za unutarnji i kontrolno-instruktivni nadzor. Važeća Uredba o unutarnjem ustrojstvu tom sektoru daje zadaću rješavanja predstavki građana o nezakonitom postupanju inspektora, ispitivanja sumnje na sukob interesa i službene povrede te nadzora pravilnosti vođenja inspekcijskih, upravnih i prekršajnih postupaka.

Građanin može zatražiti unutarnji ili kontrolno-instruktivni nadzor, provjeru spisa, novi očevid te razmatranje dodjele predmeta inspektoru iz Središnjeg ili drugog područnog ureda. Ne može zahtijevati da glavni državni inspektor osobno izađe na teren niti sam odrediti službenu osobu. Članak 32. Zakona o Državnom inspektoratu ipak omogućuje inspektorima Središnjeg ureda rad na cijelom području Hrvatske i privremeno upućivanje inspektora iz jednog područnog ureda u drugi.

Ako postoje konkretne činjenice koje upućuju na mito, protuuslugu ili namjerno prikrivanje nepravilnosti, podnesak unutarnjem nadzoru ne isključuje zasebnu kaznenu prijavu policiji, državnom odvjetništvu ili USKOK-u. Nezadovoljstvo stručnom ocjenom samo po sebi nije dokaz korupcije; potrebno je navesti provjerljive činjenice.

7. Analiza dostavljene sudske prakse

7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž-27/2025-3 od 25. veljače 2026.

Predmet se odnosio na kameni roštilj i improviziranu dimovodnu cijev usmjerenu prema prozorima stanova na višim etažama. Drugostupanjski sud potvrdio je zaštitu u dijelu u kojem je utvrđeno neposredno usmjeravanje dima, čađe i neugodnih mirisa prema nekretnini tužiteljice. Ključno pravno shvaćanje jest da kod neposredne imisije iz članka 110. stavka 4. ZV-a bez posebnog pravnog temelja nije potrebno dokazivati da intenzitet prelazi uobičajene granice: relevantno je postojanje usmjerenog izvora.

Odluka također razrađuje teret dokazivanja. Nakon što je tužiteljica dokazala usmjeren izvor i prisutnost imisija, na tuženiku je bilo dokazati pravni ili građevinski temelj za cijev. Sud nije prihvatio mogućnost da se tužiteljicu obveže trpjeti trajno postavljanje dimovodne cijevi uz njezinu nekretninu. Za ugostiteljski objekt ova odluka je važna kada ventilacijski završetak izravno odašilje prema prozorima ili dijelu zgrade koji pripada drugim suvlasnicima.

7.2. Županijski sud u Varaždinu, Gž-885/2026-2 od 20. srpnja 2026.

U sporu zbog mirisa sa svinjogojske farme prvostupanjski sud odbio je zahtjev, među ostalim zato što vlasnik nije stalno boravio na nekretnini. Drugostupanjski sud ukinuo je presudu. Naglasio je da je vlasnik aktivno legitimiran za negatorijsku tužbu neovisno o rijetkom boravku. Za utvrđenje prekomjernosti naloženo je provođenje predloženog očevida i vještačenja, uključujući mjerenje amonijaka i drugih plinova te ocjenu utjecaja na normalan život.

Odluka potvrđuje da vlasništvo daje legitimaciju, ali i da je kod posrednih mirisa potrebno temeljito utvrditi prekomjernost. Lokalni kontekst ostaje važan: ono što je uobičajeno u ruralnom području s uzgojem stoke ne mora biti uobičajeno u stambenoj zgradi u gradu. Ipak, odluka je procesna - predmet je vraćen na ponovno suđenje, pa ne predstavlja konačnu potvrdu da su konkretni mirisi bili prekomjerni.

7.3. Upravni sud RH, Us-2137/2006-9 od 23. rujna 2009.

U upravnom sporu susjedi su osporavali lokacijsku dozvolu za privođenje roh-bau poslovnog prostora ugostiteljskoj namjeni, upozoravajući na buduće mirise pripreme hrane. Sud je odbio tužbe i naveo da je poslovni prostor bio predviđen građevinskom dozvolom te da je susjed mogao pretpostaviti obavljanje neke poslovne djelatnosti. Odluku treba čitati usko: ona se odnosila na zakonitost konkretnog upravnog akta prema tadašnjim propisima i na unaprijed iznesenu bojazan. Ne uspostavlja pravilo da kasnije stvarno nastale prekomjerne ili neposredne imisije treba trpjeti, niti isključuje inspekcijsku ili negatorijsku zaštitu nakon početka rada.

7.4. Županijski sud u Varaždinu, Gž-1682/15-2 od 17. svibnja 2017.

Odluka se odnosila na kišnicu sa štaglja. Sud je zaključio da se u konkretnim okolnostima ne radi o posrednoj imisiji iz članka 110., nego o posebnom režimu odvođenja kišnice iz članka 113. ZV-a. Njezina je vrijednost metodološka: nije svaki fizički utjecaj na susjednu nekretninu potrebno podvesti pod imisije ako ZV sadrži posebno pravilo. Kod mirisa takvo posebno isključenje ne postoji jer ih članak 110. izrijekom navodi.

7.5. Visoki prekršajni sud RH, Gž-6726/2013 od 20. svibnja 2014.

U prekršajnom predmetu zbog spaljivanja otpada sud je prihvatio stručnu procjenu višeg inspektora zaštite okoliša i zaključio da vještačenje nije bilo potrebno jer je za konkretni prekršaj bio dovoljan rizik onečišćenja i pojava neugodnih mirisa, a ne točno utvrđena količina emisija. Odluka pokazuje da mjerenje nije uvijek nužna pretpostavka inspekcijskog ili prekršajnog zaključka. Ipak, ne može se automatski prenijeti na ugostiteljski miris: primijenjeni su drugi, danas izmijenjeni propisi i drukčije biće prekršaja.

7.6. Doktrinarni okvir: Mihelčić i Marochini Zrinski

U radu „Suživot negatorijske zaštite od imisija i prava na život u zdravoj životnoj sredini“ autorice naglašavaju prošireni sadržaj imisijske zaštite, razliku između neposrednih i prekomjernih posrednih imisija, preventivni karakter domaće zaštite te povezanost sa zaštitom privatnog života i doma iz članka 8. Europske konvencije. Konvencijska zaštita nije opće pravo na okoliš bez smetnji: traži se minimalan stupanj ozbiljnosti utjecaja na zaštićeno pravo i propust države da poduzme razumne mjere. Za domaću praksu posebno je važna ideja djelotvorne zaštite i pozitivnih obveza države, ali Konvencija nije zamjena za redovite inspekcijske i građanskopravne putove.

7.7. Zajedničke pouke sudske prakse

Pravna situacija

Pouka

Cijev usmjerena prema tuđem stanu

Moguća neposredna imisija; prekomjernost intenziteta nije središnji uvjet, ali treba dokazati usmjeren izvor i izostanak pravnog temelja.

Miris koji se širi zrakom

Posredna imisija; ocjenjuju se mjesto, vrijeme, namjena, intenzitet, trajanje, učestalost i šteta.

Vlasnik ne boravi stalno

Ne gubi samo zato aktivnu legitimaciju, premda stvarni intenzitet i posljedice treba dokazati.

Postoji dozvola za djelatnost

Dozvola nije potpuna obrana od mjera za smanjenje imisija ni od naknade štete.

Nema mjerenja

Nije uvijek zapreka; dokaz ovisi o pravnom pitanju, a mogu biti relevantni očevid, stručna procjena i drugi dokazi.

Buduća bojazan prije početka rada

Može biti nedovoljna u upravnom sporu; stvarno nastale imisije otvaraju nove pravne putove.

8. Pitanja i odgovori proizašli iz konkretnog slučaja

Je li Državni inspektorat javni servis građana?

U svakodnevnom smislu može se tako opisati, ali pravno je državna upravna organizacija. Postupa radi zaštite javnog interesa, a prijavitelj najčešće nije stranka samo zato što je podnio prijavu.

Može li se prijava podnijeti anonimno?

Da. Anonimnost otežava komunikaciju i onemogućuje dostavu obavijesti o rezultatu. Povjerljiva prijava nije isto što i anonimna: identitet je poznat Inspektoratu, ali se čuva u granicama propisa.

Može li se prijava poslati e-mailom?

Da, na službenu adresu pisarnice. Mogući su i internetski obrazac, e-Građani, pošta i osobna predaja.

Mora li Inspektorat odgovoriti na pitanje poslano e-mailom?

Ako se urednim podneskom traži mišljenje o primjeni propisa iz njegove nadležnosti, članak 32. Zakona o sustavu državne uprave predviđa odgovor u roku od 30 dana. Zahtjev za pristup postojećoj informaciji ima poseban režim i načelni rok od 15 dana.

Može li se tražiti da glavni državni inspektor osobno izađe na teren?

Može se tražiti nadzor Središnjeg ureda, drugi inspektor i provjera rada lokalnog ureda, ali podnositelj ne može odrediti da glavni državni inspektor osobno obavi očevid.

Je li Državni inspektorat nadležan za miris pečenja iz restorana?

Da, u dijelu provjere javnopravnih uvjeta, ventilacije, dopuštenih usluga, gradnje, okoliša i higijene. Nije nadležan umjesto suda odlučiti o građanskopravnoj prekomjernosti imisije.

Postoji li mjerenje mirisa kao kod buke?

Postoje kemijska mjerenja pojedinih tvari i olfaktometrijske metode, ali nema univerzalne propisane granice za miris hrane u stambenoj zgradi analogne tablicama buke.

Što učiniti nakon šest mjeseci bez odgovora?

Poslati formalno označenu prijavu za inspekcijski nadzor, priložiti raniji e-mail, zatražiti KLASU/URBROJ i pisanu obavijest. Ako nema postupanja, uputiti predstavku Sektoru za unutarnji i kontrolno-instruktivni nadzor.

9. Preporučeni redoslijed postupanja

8. Dokumentirati pojavu mirisa najmanje nekoliko tjedana i pribaviti izjave drugih stanara.

9. Obratiti se ugostitelju i upravitelju zgrade pisanim putem, uz zahtjev za pregled i servis ventilacije.

10. Podnijeti formalnu prijavu Državnom inspektoratu s preciznim zahtjevima za turistički, građevinski, sanitarni i okolišni aspekt.

11. Zatražiti očevid u vrijeme najvećeg intenziteta te broj predmeta i pisanu obavijest.

12. Ako izostane odgovor ili postoji sumnja u nepravilno postupanje, uputiti predstavku Središnjem uredu i Sektoru za unutarnji i kontrolno-instruktivni nadzor.

13. Pribaviti privatni nalaz ovlaštenog strojarskog stručnjaka o napi, protoku, filtrima, kanalu i završetku odvoda.

14. Prije parnice poslati opomenu vlasniku/korisniku izvora i predložiti tehničko rješenje ili mirenje.

15. Ako problem traje, s odvjetnikom oblikovati negatorijski i eventualni odštetni zahtjev te predložiti očevid i odgovarajuće vještačenje.

10. Zaključak

Neugodni mirisi u zgradi nisu pravno „nevidljiv“ problem samo zato što ih je teško izraziti jednom brojkom. Hrvatsko stvarno pravo izrijekom ih prepoznaje kao moguću imisiju. Ključno je najprije odrediti radi li se o neposrednom odašiljanju posebnim uređajem ili o posrednom širenju zrakom. U prvom slučaju težište je na usmjerenom izvoru i pravnom temelju; u drugom na prekomjernosti prema mjestu, vremenu, namjeni, intenzitetu i trajanju.

Inspekcijski i sudski put nisu konkurenti nego dopune. Inspekcija može utvrditi nepravilnosti u uvjetima rada, ventilaciji, gradnji, okolišu i higijeni. Građanski sud štiti vlasništvo od neposrednih i prekomjernih posrednih imisija, određuje mjere i može dosuditi štetu. Najbolji rezultat daje prijava koja ne ostaje na općoj tvrdnji da „smrdi“, nego povezuje preciznu kronologiju s tehničkim putem širenja i jasno formuliranim zahtjevima.

Dostavljena praksa potvrđuje da formalna dozvola za poslovni prostor ne zatvara put kasnijoj zaštiti, da izravno usmjeravanje dima i mirisa uživa strožu zabranu, da vlasnik nije bez zaštite zato što ne boravi stalno te da mjerenje nije uvijek nužan ni jedini dokaz. Istodobno, kod posrednih mirisa uspjeh ovisi o kvaliteti dokaza i pravilno odabranom vještačenju.

Izvori i literatura

· Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, osobito čl. 100., 110. i 167.

· Zakon o obveznim odnosima, osobito čl. 1047.

· Zakon o sustavu državne uprave, osobito čl. 31. i 32.

· Zakon o Državnom inspektoratu, osobito čl. 2., 30. i 32.

· Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata, NN 11/2025, osobito čl. 104.-106.

· Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, osobito čl. 15. i 42.

· Pravilnik o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina „Restorani“, „Barovi“, „Catering objekti“ i „Objekti jednostavnih usluga“, NN 82/2007 s izmjenama.

· Uredba o razinama onečišćujućih tvari u zraku, NN 77/2020.

· HRN EN 13725:2022, Emisije iz stacionarnih izvora - Određivanje koncentracije mirisa dinamičkom olfaktometrijom i brzine emisije mirisa.

· Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž-27/2025-3, 25. veljače 2026. (dostavljena odluka).

· Županijski sud u Varaždinu, Gž-885/2026-2, 20. srpnja 2026. (dostavljena odluka).

· Upravni sud Republike Hrvatske, Us-2137/2006-9, 23. rujna 2009. (dostavljena odluka i sentenca).

· Županijski sud u Varaždinu, Gž-1682/15-2, 17. svibnja 2017. (dostavljena sentenca).

· Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Gž-6726/2013, 20. svibnja 2014. (dostavljena sentenca).

· Mihelčić, G.; Marochini Zrinski, M., „Suživot negatorijske zaštite od imisija i prava na život u zdravoj životnoj sredini“, 2019. (dostavljeni rad).

· Službene mrežne stranice Državnog inspektorata: Podnošenje prijava; Kontakti područnih ureda; Pravo na pristup informacijama.

Sažetak

Ključne riječi: imisije; neugodni mirisi; dim; ugostiteljski objekt; ventilacija; Državni inspektorat; negatorijska tužba; olfaktometrija; zaštita doma.

Split,10.kolovota 2026