PREKORAČENJE BRZINE U SUDSKOJ PRAKSI VISOKOG PREKRŠAJNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE
Analiza novije sudske prakse (2024. – 2026.)
Sažetak ključnih zaključaka
Analiza većeg broja odluka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pokazuje da je sudska praksa u predmetima prekoračenja brzine danas relativno ujednačena i predvidiva.
Najvažniji zaključci mogu se sažeti na sljedeći način:
• certificirani radarski uređaji smatraju se pouzdanim dokazom;
• žalbe kojima se osporava samo utvrđena brzina rijetko uspijevaju;
• sudovi češće ublažavaju kazne nego što ukidaju odgovornost;
• zabrana upravljanja vozilom nije automatska posljedica svakog prekršaja;
• priznanje prekršaja pomaže, ali ne jamči blažu sankciju;
• procesne pogreške i nedostatci u dokazima i dalje mogu dovesti do ukidanja presude; potpuno oslobađanje od odgovornosti predstavlja iznimku.
1. Zašto sudovi prekoračenje brzine smatraju posebno opasnim prekršajem?
Promatrajući sudsku praksu posljednjih godina, može se uočiti da sudovi prekoračenje brzine ne promatraju kao puko kršenje prometnog propisa.
U obrazloženjima presuda redovito se ističe da je brzina jedan od glavnih uzroka prometnih nesreća te da povećava:
• vjerojatnost nastanka nesreće,
• težinu posljedica,
• rizik za ostale sudionike prometa.
Zbog toga se u brojnim predmetima naglašava preventivna funkcija sankcija.
Drugim riječima, vozač se ne kažnjava samo zato što je vozio brže od dopuštenog, nego zato što je takvim ponašanjem povećao opasnost za sigurnost prometa.
Upravo zbog toga sudovi vrlo često potvrđuju kazne čak i kada:
• nije došlo do prometne nesreće, nije nastala šteta,
• nitko nije ozlijeđen.
2. Zakonski okvir
Prekoračenje brzine uređeno je člankom 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Visina kazne ovisi o:
• mjestu počinjenja prekršaja, stupnju prekoračenja brzine,
• eventualnim otegotnim okolnostima.
U praksi se najčešće pojavljuju prekršaji iz članka 53. stavka 3. i stavka 4. ZSPC-a, odnosno ozbiljnija prekoračenja brzine za koja zakon predviđa znatno više novčane kazne i mogućnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja vozilom.
3. Kako policija dokazuje prekoračenje brzine?
3.1. Radarski uređaji
Najveći broj predmeta temelji se na dokazima prikupljenima:
• stacionarnim radarima,
• mobilnim radarima,
• automatskim sustavima nadzora prometa.
Analiza odluka pokazuje da Visoki prekršajni sud radarske uređaje smatra vrlo pouzdanim dokaznim sredstvom.
To je vidljivo iz predmeta:
• Ppž-1111/2025
• Ppž-9681/2024
• Ppž-11932/2025
• Ppž-97/2026
U svim tim predmetima žalbe vozača odbijene su kao neosnovane.
3.2. Fotografije prekršaja
Fotografije predstavljaju jedan od najvažnijih dokaza.
Sudovi posebno analiziraju:
• registarsku oznaku vozila,
• vrijeme počinjenja prekršaja,
• mjesto prekršaja,
• izmjerenu brzinu,
• podatke o uređaju kojim je mjerenje izvršeno.
Kada fotografija jasno prikazuje navedene podatke, obrana vozača postaje znatno teža.
Može li se radar uspješno osporiti?
Može, ali rijetko.
Najčešća pogreška vozača jest uvjerenje da je dovoljno tvrditi:
"Radar je sigurno pogriješio."
Takav argument sudovi gotovo nikada ne prihvaćaju.
Za uspješnu obranu potrebno je ukazati na:
• nedostatak dokaza o umjeravanju uređaja,
• tehničke nedostatke fotografije, proturječnosti u dokumentaciji, pogrešnu identifikaciju vozila.
U protivnom će sud radarski nalaz smatrati vjerodostojnim.
4. Teret dokazivanja i uloga suda
Česta zabluda jest da sud automatski prihvaća policijsku verziju događaja.
To nije točno.
Sud mora samostalno utvrditi:
• identitet počinitelja, postojanje prekršaja, zakonitost dokaza,
• sve odlučne činjenice.
To proizlazi iz više odluka Visokog prekršajnog suda.
Primjer iz sudske prakse
U predmetu Ppž-10470/2024 prvostupanjska presuda ukinuta je jer nisu bile dovoljno razjašnjene sve činjenice bitne za odluku.
Sličan pristup zauzet je u predmetima:
• Ppž-7400/2025
• Ppž-11256/2025
Iz tih odluka proizlazi važna poruka:
Sud ne smije donijeti presudu samo zato što postoji policijski zapisnik.
Potrebno je potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje.
5. Koji argumenti najčešće ne prolaze pred sudom?
Pregled većeg broja predmeta pokazuje gotovo identične obrasce.
Sudovi redovito odbijaju žalbe koje se temelje na tvrdnjama:
• nisam primijetio prometni znak;
• cesta je bila prazna;
• nisam nikoga ugrozio;
• žurio sam;
• vozim dugi niz godina bez prekršaja;
• nisam znao da je ograničenje toliko nisko.
Takvi argumenti ne dovode u pitanje postojanje prekršaja.
Najviše mogu utjecati na visinu kazne.
6. Kada žalbe ipak uspijevaju?
Ublažavanje kazne
Najveći broj uspješnih žalbi odnosi se upravo na sankciju.
Sudovi često smatraju da je odgovornost pravilno utvrđena, ali da postoje razlozi za blaže kažnjavanje.
Predmet Ppž-2023/2025
Visoki prekršajni sud smanjio je kaznu na 900 eura.
Sud je ocijenio da postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne.
Predmet Ppž-10744/2023
Kazna je smanjena na 800 eura, a ukinuta je i zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom.
Ova odluka jedna je od najboljih ilustracija individualizacije sankcije.
7. Olakotne okolnosti u sudskoj praksi
Sudovi najčešće uzimaju u obzir:
Raniju nekažnjavanost
Ako vozač ranije nije kažnjavan, to može biti značajan razlog za ublažavanje sankcije.
Priznanje prekršaja
Priznanje pokazuje kritičan odnos prema vlastitom ponašanju.
Iskazano kajanje
Sudovi redovito vrednuju iskreno žaljenje.
Obiteljske okolnosti
Posebno kada vozač skrbi o djeci ili članovima obitelji.
Profesionalne okolnosti
Ako je vozačka dozvola nužna za obavljanje posla.
8. Priznanje prekršaja – koliko zapravo pomaže?
Vozači često očekuju da će priznanje automatski rezultirati blagom kaznom.
To nije točno.
Predmet Ppž-1111/2025 pokazuje da priznanje i kajanje nisu uvijek dovoljni za ublažavanje sankcije.
Sud je smatrao da je težina prekršaja takva da opravdava potvrđivanje:
• novčane kazne od 1.320 eura, zabrane upravljanja vozilom.
Zaključak je jasan:
Priznanje pomaže, ali ne neutralizira ozbiljnost prekršaja.
9. Zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom
Ovo je pitanje koje građane zanima više od same novčane kazne.
Zašto se izriče zabrana?
Svrha mjere nije kažnjavanje.
Sudovi je smatraju preventivnim instrumentom.
Cilj je:
• zaštita prometa,
• sprječavanje novih prekršaja, upozorenje vozaču.
Kada se potvrđuje?
U predmetu Ppž-3339/2026 potvrđena je zabrana upravljanja B kategorijom u trajanju od šest mjeseci.
U predmetu Ppž-1111/2025 potvrđena je zabrana upravljanja vozilom A kategorije.
Kada se ukida?
U predmetu Ppž-10744/2023 sud je zaključio da će se svrha kažnjavanja ostvariti i bez zabrane upravljanja vozilom.
Može li se žalbom izbjeći zabrana upravljanja?
Da.
Posebno kada postoje:
• profesionalni razlozi,
• dosadašnja nekažnjavanost, uredno ponašanje,
• priznanje prekršaja.
10. Pitanje identiteta vozača
Kod automatskih radarskih sustava često se pojavljuje pitanje:
Tko je zapravo upravljao vozilom?
To je razlog zbog kojeg se u praksi često pojavljuju postupci prema članku 229. ZSPC-a.
Predmeti:
• Ppž-2919/2026
• Ppž-1474/2026
• Ppž-3315/2026
pokazuju koliko je važno pravilno utvrditi identitet vozača i zakonitost postupka dostave zahtjeva za dostavom podataka.
11. Oslobađajuće presude
Jesu li česte?
Ne.
Oslobađajuće presude predstavljaju iznimku.
Primjer
U predmetu Ppž-3088/2026 Visoki prekršajni sud potvrdio je oslobađajuću presudu.
Sud nije smatrao da su dokazi dovoljni za utvrđenje odgovornosti.
Takve odluke pokazuju da ni u prometnim predmetima ne postoji pretpostavka krivnje.
12. Što odvjetnik prvo provjerava?
Kod predmeta prekoračenja brzine kvalitetna obrana gotovo nikada ne počinje tvrdnjom:
"Nisam vozio prebrzo."
Odvjetnik će najprije provjeriti:
• radarsku dokumentaciju,
• zakonitost mjerenja, identitet vozača,
• dostavu pismena,
• zastaru,
• olakotne okolnosti,
• razmjernost sankcije.
U velikom broju predmeta upravo te okolnosti određuju konačni ishod postupka.
Trendovi u sudskoj praksi 2024. – 2026.
Analiza svih promatranih odluka pokazuje nekoliko vrlo jasnih trendova.
Trend 1
Sudovi imaju veliko povjerenje u radarske uređaje.
Trend 2
Žalbe protiv odgovornosti uglavnom ne uspijevaju.
Trend 3
Žalbe protiv sankcije imaju znatno veće izglede za uspjeh.
Trend 4
Zaštitne mjere postaju sve važniji instrument prometne prevencije.
Trend 5
Drugostupanjski sud strogo nadzire kvalitetu obrazloženja prvostupanjskih odluka.
Trend 6
Procesne pogreške i dalje predstavljaju najvažniji izvor uspješnih žalbi.
Najčešća pitanja građana
Isplati li se žaliti na kaznu za brzinu?
Da, osobito ako postoje okolnosti za ublažavanje sankcije ili procesni nedostaci.
Mogu li izgubiti vozačku dozvolu?
Da. Kod težih prekoračenja brzine sud može izreći zabranu upravljanja vozilom.
Mogu li osporiti fotografiju radara?
Možete, ali samo ako postoje konkretni razlozi za sumnju u njezinu vjerodostojnost.
Hoće li mi priznanje pomoći?
U pravilu da, ali neće automatski dovesti do blaže kazne.
Kolike su šanse za potpuno oslobođenje?
Relativno male. U praksi su puno češći slučajevi smanjenja kazne ili ukidanja zaštitne mjere.
Zaključak
Sudska praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pokazuje da su postupci zbog prekoračenja brzine danas među najstabilnijim područjima prekršajnog prava. Sudovi u pravilu potvrđuju odgovornost kada je brzina utvrđena certificiranim uređajima i kada je dokazni postupak pravilno proveden.
Međutim, analiza velikog broja odluka također pokazuje da postoji značajan prostor za uspješnu obranu kada se pažljivo analiziraju dokazi, procesne okolnosti i osobne prilike okrivljenika. U praksi je mnogo češće postići ublažavanje sankcije ili ukidanje zaštitne mjere nego potpuno oslobođenje od odgovornosti.
Za vozače to znači da svaku odluku treba promatrati individualno, a za pravne stručnjake da detaljna analiza spisa i sudske prakse i dalje predstavlja ključ uspješne obrane u predmetima prekoračenja brzine.
ključne riječi: prekoračenje brzine • sudska praksa • Visoki prekršajni sud • radar • fotografija radara • identitet vozača • prekršajno pravo