ODGOVORNOST VLASNIKA TRGOVAČKOG DRUŠTVA

Odgovornost vlasnika trgovačkog društva

za obveze društva

Može li vjerovnik naplatiti tražbinu od vlasnika društva?

Težište članka

Razgraničenje pravila neodgovornosti člana društva kapitala, proboja pravne osobnosti, odgovornosti člana uprave i ugovorno preuzete osobne obveze, uz analizu priložene sudske prakse i praktične smjernice za vjerovnike.

Stanje prava i prakse: 10. kolovoza 2026.

Sažetak

Trgovačko društvo zasebna je pravna osoba i za svoje obveze odgovara cjelokupnom vlastitom imovinom. Zato vjerovnik d.o.o.-a, j.d.o.o.-a ili d.d.-a u pravilu ne može samo na temelju članstva ili vlasničkog udjela provesti ovrhu na privatnoj imovini člana društva. Iznimka postoji kada član zloupotrebljava pravnu odvojenost društva i vlastite osobe (tzv. proboj pravne osobnosti), kada je osobno preuzeo obvezu jamstvom ili drugim ugovorom, kada je riječ o članu društva osoba koji po zakonu odgovara neograničeno ili kada postoje posebni zahtjevi povezani s unosom i vraćanjem kapitala. Ako je ista osoba i direktor, moguća je i zasebna odgovornost za štetu zbog povrede dužnosti vođenja poslova. Sudska praksa dosljedno naglašava da insolventnost društva, neplaćeni dug ili osnivanje novog društva sami po sebi nisu dovoljni: vjerovnik mora konkretizirati i dokazati ponašanje koje predstavlja zloupotrebu. Od 2022., za vrijeme stečaja zahtjev zbog proboja pravne osobnosti može ostvarivati samo stečajni upravitelj.

Ključne riječi: trgovačko društvo; član društva; vlasnik; odgovornost za obveze; proboj pravne osobnosti; član uprave; jamstvo; stečaj; teret dokazivanja.

1.   Uvod: „vlasnik društva” nije vlasnik njegove imovine

U svakodnevnom govoru fizičku ili pravnu osobu koja drži poslovni udio ili dionice naziva se vlasnikom društva. Pravno je preciznije govoriti o članu d.o.o.-a ili j.d.o.o.-a, odnosno dioničaru d.d.-a. Član nije vlasnik pojedinih stvari, novca ili tražbina društva. Nositelj te imovine jest samo društvo kao zasebna pravna osoba. Član je nositelj poslovnog udjela ili dionice i iz toga izvodi članska prava.

Ta odvojenost imovine temelj je ograničene odgovornosti, ali nije dopuštenje da se društvo koristi kao sredstvo prijevare ili za izuzimanje imovine od vjerovnika. Stoga hrvatsko pravo polazi od jasnog pravila neodgovornosti članova društava kapitala, uz ciljane iznimke.

2.   Zakonsko polazište prema pravnom obliku

Pravni        oblik položaj

/

Osobna odgovornost člana

Praktična posljedica za vjerovnika

d.o.o. i j.d.o.o.

U pravilu ne odgovara za obveze društva.

Potrebna je posebna pravna osnova protiv člana: čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, jamstvo ili druga obveza.

d.d.

Dioničar u pravilu ne odgovara.

Ista logika ograničene odgovornosti i mogućeg proboja.

j.t.d.

Član odgovara osobno, solidarno i neograničeno cijelom imovinom.

Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje i od člana prema pravilima ZTD-a.

Pravni     oblik    /

položaj

Osobna odgovornost člana

Praktična posljedica za vjerovnika

k.d. - komplementar

Odgovara osobno, solidarno i neograničeno.

Osobna imovina komplementara dostupna je za namirenje uz odgovarajuću ovršnu osnovu.

k.d. - komanditor

U pravilu ne odgovara, uz zakonske iznimke.

Položaj je sličan članu društva kapitala.

član      uprave    /

direktor

Ne odgovara samo zato što obavlja funkciju.

Moguća je zasebna odgovornost za štetu zbog povrede upravljačkih dužnosti.

Pravna podloga: čl. 9. i 10. ZTD-a.

3.   Proboj pravne osobnosti

3.1.  Pravna narav instituta

Prema članku 10. stavku 3. ZTD-a, osoba koja zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na zakonsku neodgovornost. Posljedica nije opća „kazna” članu niti ukidanje pravne osobnosti društva, nego njegova osobna odgovornost za konkretnu obvezu društva prema vjerovniku čije je pravo zahvaćeno zloupotrebom.

VTSRH u odluci Pž-1235/2015-3 institut određuje kao zakonsku, izvanugovornu odgovornost člana za tuđu obvezu. To je važno: zahtjev iz članka 10. nije isto što i zahtjev za naknadu štete protiv direktora. Kod proboja vjerovnik traži ispunjenje obveze društva od člana; kod odgovornosti uprave traži naknadu štete uz druge pretpostavke.

3.2.  Zakonski tipični slučajevi zloupotrebe

Članak 10. stavak 4. ZTD-a navodi četiri osobito značajna slučaja. Popis nije zatvoren, što omogućuje sudu da zloupotrebu utvrdi i na temelju drugog, po učinku usporedivog ponašanja:

1.       član koristi društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen;

2.       član koristi društvo da bi oštetio vjerovnike;

3.       član protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je njegova vlastita;

4.       član u svoju korist ili korist druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da društvo neće moći podmiriti obveze.

U praksi su relevantni izvlačenje novca bez poslovne osnove, plaćanje privatnih troškova s računa društva, prijenos vrijedne imovine ili ugovora na člana ili povezanu osobu bez primjerene protučinidbe, selektivno ostavljanje obveza u starom društvu uz premještanje prihoda i operative na novo društvo te svjesno razdvajanje djelatnosti, radnika i imovine tako da društvo koje nosi obveze ostane bez realne mogućnosti plaćanja.

3.3.  Što samo po sebi nije dovoljno

Priložena praksa postavlja visoku, ali razumnu dokaznu granicu. Sljedeće okolnosti mogu biti indicije, ali same ne dokazuju proboj:

5.       društvo nije platilo dospjelu obvezu;

6.       račun društva je blokiran ili je društvo završilo u stečaju;

7.       ista osoba jedini je član i direktor;

8.       član je osnovao drugo društvo iste ili slične djelatnosti;

9.       novo društvo posluje s nekim istim kupcima i dobavljačima;

10.   član je vjerovniku obećavao da će društvo platiti, bez valjanog osobnog preuzimanja obveze.

To proizlazi osobito iz odluka Pž-1045/2018-3, Pž-3950/2017-4, Gž R-805/2019-2, Rev-2246/2018-7 i Pž2553/2023-3. Sud traži konkretan most između ponašanja člana i nedopuštenog korištenja pravne odvojenosti društva.

3.4.  Kada je praksa prepoznala zloupotrebu

Suprotan primjer daju odluke Pž-9137/03 i Pž-9140/03. Vladajuće društvo osnovalo je šesnaest društava kćeri, u njih rasporedilo radnike, zadržalo znatnu imovinu i potpunu ingerenciju, a društvu poslodavcu prenijelo tek skromnu imovinu. U takvom sklopu činjenica sudovi su utvrdili zakonsku i solidarnu odgovornost jedinog člana za obveze društva kćeri. Odlučna nije bila sama „potkapitaliziranost”, nego organizirano razdvajanje radne snage i obveza od imovine i stvarne kontrole.

U odluci Gž-328/2021-2 odgovornost je prihvaćena kada osoba nije dokazala da je sporni iznos utrošila na robu ili dugove društva, uz okolnost skorog otvaranja i zaključenja stečaja te znanje da društvo ne može podmirivati obveze. Odluka ilustrira važnost praćenja toka novca i financijskog vještačenja, iako njezinu formulaciju o „dokazanoj krivnji” treba čitati oprezno u svjetlu razlike između članske odgovornosti iz članka 10. i odštetne odgovornosti uprave.

4.   Pretpostavke zahtjeva i teret dokazivanja

Za uspjeh zahtjeva vjerovnik treba jasno odvojiti i dokazati najmanje sljedeće elemente:

11.   postojanje i dospjelost tražbine prema društvu;

12.   da je tuženik bio član društva u pravno relevantnom razdoblju;

13.   konkretne radnje ili propuste koji čine zloupotrebu;

14.   povezanost zloupotrebe s obvezom za koju se traži osobno ispunjenje;

15.   visinu zahtjeva i činjenice važne za dospijeće, kamate i zastaru.

Vrhovni sud u Rev-2246/2018-7 naglašava da bez dokazane tražbine prema društvu nema primjene proboja pravne osobnosti. VTSRH u Pž-1235/2015-3 i Županijski sud u Splitu u Gž R-805/2019-2 potvrđuju da je na vjerovniku teret iznošenja konkretnih činjenica i predlaganja dokaza, a ne samo tvrdnje da naplata od društva nije uspjela.

Pž-2553/2023-3 dodatno razrađuje stavak 4.: kada vjerovnik dokaže činjenični sklop jedne od zakonski označenih situacija, djeluje zakonska presumpcija zloupotrebe. Ipak, presumpcija ne nadomješta dokaz da se konkretna situacija doista dogodila. U tom predmetu ni osnivanje više novih društava, ni financijske teškoće, ni neplaćeni računi nisu bili dostatni bez dokaza o korištenju društva radi oštećenja ili o umanjenju njegove imovine u nečiju korist.

5.   Dokazi koji u praksi mogu biti odlučni

Budući da se ključna dokumentacija često nalazi kod društva, člana, banke ili trećih osoba, tužba mora biti činjenično precizna, a dokazni prijedlozi usmjereni. Osobito su korisni:

16.   izvadci prometa po računima društva i člana, blagajnička dokumentacija te kartice konta;

17.   ugovori o pozajmicama, cesijama, kompenzacijama i prijenosu imovine između povezanih osoba;

18.   financijsko-knjigovodstveno vještačenje toka novca, solventnosti i ekvivalentnosti protučinidbe;

19.   povijesni izvadci iz sudskog registra te podaci o članstvu, upravi i povezanim društvima;

20.   ugovori, računi i poslovna korespondencija koji pokazuju prijenos djelatnosti, kupaca, radnika ili ugovora;

21.   zemljišnoknjižni i drugi javni registri imovine, uz isprave o cijeni i plaćanju;

22.   stečajni spis, izvješća upravitelja, popis imovine i osporavanja tražbina.

Odluke Pž-905/04-3 i Pž-2553/2023-3 upozoravaju da sud ne bi smio unaprijed proglasiti financijsko vještačenje ili pribavljanje prometa nevažnim ako su upravo tokovi sredstava odlučni za tvrdnju o zloupotrebi. S druge strane, odluka Pž-1045/2018-3 pokazuje posljedicu kada stranka ne položi predujam za vještačenje: indicije ostaju nedokazane.

6.   Proboj pravne osobnosti i stečaj

Od 24. ožujka 2022. članak 10. stavak 5. ZTD-a izrijekom propisuje da, ako je nad d.o.o.-om, d.d.-om ili društvom u kojem član inače ne odgovara otvoren stečaj, zahtjeve zbog proboja pravne osobnosti za vrijeme trajanja stečaja može ostvarivati samo stečajni upravitelj. Time se štiti skupno i ravnomjerno namirenje: korist od zahtjeva ulazi u stečajnu masu umjesto da jedan vjerovnik pretekne ostale.

Starija odluka Pž-6395/2017-4 od 3. siječnja 2020. zastupala je suprotno shvaćanje i dopuštala pojedinom vjerovniku izravnu tužbu protiv člana tijekom stečaja. Ta je odluka važna za povijesni razvoj, ali više ne izražava važeće pravilo nakon dopune članka 10. ZTD-a iz NN 34/2022. Pž-2327/2016-2 i Pž1045/2018-3 analogno naglašavaju isključivu ulogu stečajnog upravitelja kod zahtjeva protiv članova uprave za štetu tijekom stečaja.

Prije otvaranja i nakon pravomoćnog zaključenja stečaja pitanje aktivne legitimacije treba procijeniti prema trenutnom procesnom stanju, prijelaznim pravilima i naravi zahtjeva. Tijekom otvorenog stečaja tekst članka 10. stavka 5. ne ostavlja prostor paralelnom individualnom zahtjevu vjerovnika.

7.   Odgovornost člana uprave nije isto što i odgovornost člana društva

Ista osoba često je jedini član i jedini direktor, ali pravne uloge ostaju različite. Član odgovara po članku

10. ZTD-a zato što je zloupotrijebio ograničenu odgovornost. Član uprave odgovara za štetu kada povrijedi svoje dužnosti vođenja poslova. Kod d.o.o.-a relevantne su odredbe članka 430. u vezi s člankom 252. ZTD-a, uključujući dužnost postupanja s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Za izravan zahtjev vjerovnika protiv uprave nije dovoljno utvrditi da društvo nije platilo. U pravilu treba dokazati nemogućnost namirenja od društva, povredu dužnosti odgovarajućeg intenziteta, štetu društvu i uzročnu vezu. Potraživanje je po svojoj naravi zahtjev društva za naknadu štete koji zakon pod određenim uvjetima dopušta ostvarivati vjerovniku. Zato ga za vrijeme stečaja ostvaruje stečajni upravitelj. Razliku precizno obrazlažu Pž-1045/2018-3, Pž-1235/2015-3 i Pž-2327/2016-2.

8.   Ugovorna osobna odgovornost: jamstvo i drugi instrumenti

Vjerovnik se može naplatiti od člana i bez proboja pravne osobnosti ako je član valjano preuzeo osobnu obvezu. Najčešći su jamstvo, solidarno jamstvo odnosno položaj jamca platca, pristupanje dugu, preuzimanje duga uz potrebnu suglasnost te zadužnica, mjenica, zalog ili hipoteka na privatnoj imovini. Tada je osnova naplate ugovor ili instrument osiguranja, a ne samo članstvo u društvu.

Rev-x-811/2010-2 pokazuje da sadržaj izjave treba pravno kvalificirati prema stvarnoj ugovornoj volji: obećanje osnivača da će nastaviti plaćanje ako društvo prestane može biti jamstvo, a ne samostalno preuzimanje duga. Gž-1794/05-2 naglašava da se obnova obveze ne pretpostavlja i da kasnija izjava o jamstvu sama po sebi ne stvara novaciju. Za zastaru jamčeve obveze vrijede posebna pravila o jamstvu.

Rev-299/2023-2 opširno razmatra ugovore o kreditu i solidarnom jamstvu u kontekstu prodaje poslovnih udjela. Za ovu temu njegova je pouka metodološka: članstvo, prodaja udjela, kreditni odnos i jamstvo zasebni su pravni odnosi; osobna obveza proizlazi iz konkretnog ugovora, ne iz statusa bivšeg ili sadašnjeg člana.

9.   Ostale granice i povezani instituti

9.1.  Poslovni udio i imovina društva

Odluka Pž-5532/04 odnosi se na formalne pretpostavke prijenosa poslovnog udjela i potvrđuje zasebnost članskih prava. Ona nije osnova za odgovornost člana za dugove društva, ali upozorava da se poslovni udio, pojedina imovinska prava iz udjela i imovina samog društva ne smiju poistovjećivati.

9.2.  Kapitalne i registarske radnje

Pž-6373/05-3 bavi se upisom povećanja temeljnog kapitala. Takve registarske odluke mogu biti dokazni dio šire slike kapitalizacije i raspolaganja, ali same ne dokazuju proboj pravne osobnosti. Pž-2297/20033, koji se pretežito odnosi na tajno društvo i povrat uloga, također ilustrira potrebu da se prvo pravilno utvrdi temeljni pravni odnos, a tek potom osoba dužnika.

9.3.  Alternativne osnove i zastara

Rev-1304/2024-4 pokazuje da neuspjeh zahtjeva protiv društva ili njegova člana može, ovisno o okolnostima, biti relevantan za početak zastare drugačijeg, naknadno prepoznatog izvanugovornog zahtjeva, ondje zbog stjecanja bez osnove prema suvlasnicima nekretnine. To nije opće pravilo da svaka prethodna parnica odgađa zastaru. Svaka pravna osnova ima vlastite pretpostavke i početak tijeka roka, pa vjerovnik ne bi smio čekati ishod jedne parnice bez analize zastare svih mogućih zahtjeva.

10.   Procesni put naplate

Pravomoćna presuda ili druga ovršna isprava protiv društva u pravilu nije ovršna isprava protiv člana. Za zahvat u privatnu imovinu člana vjerovniku treba zasebna ovršna osnova protiv te osobe, primjerice presuda donesena u parnici zbog proboja, ovršna javnobilježnička isprava ili valjana zadužnica člana.

Praktičan slijed postupanja jest:

23.   utvrditi identitet dužnika iz ugovora, računa i ovršne isprave;

24.   provjeriti postoji li osobno jamstvo, pristup dugu ili privatno sredstvo osiguranja;

25.   dokazati i osigurati tražbinu prema društvu, vodeći računa o zastari;

26.   prikupiti činjenice o tokovima imovine, povezanim osobama i vremenu insolventnosti;

27.   odabrati točnu pravnu osnovu i tužbeni zahtjev protiv člana, uprave ili druge osobe;

28.   provjeriti je li otvoren stečaj, jer to mijenja osobu ovlaštenu na vođenje zahtjeva;

29.   nakon stjecanja ovršne isprave protiv člana predložiti ovrhu na njegovoj privatnoj imovini.

Rješenje Vrhovnog suda Gr 1-145/2025-2 pokazuje i procesnu važnost pravodobnog prigovora stvarne nadležnosti: u konkretnom je predmetu, nakon što se tuženik bez prigovora upustio u raspravljanje, došlo do ustaljenja nadležnosti trgovačkog suda. Odluka zato nije opća potvrda da je svaki spor zbog proboja uvijek u nadležnosti trgovačkog suda; nadležnost se mora ocijeniti prema ZPP-u i procesnom razvoju konkretnog predmeta.

11.   Sustavni osvrt na priloženu sudsku praksu

Odluka

Pravno shvaćanje / ishod

Značenje za temu

VTSRH, Pž-9137/03, 14. 2. 2006.; Pž-9140/03, 17. 1.

2006.

Utvrđen proboj: vladajuće društvo zadržalo imovinu i kontrolu, a radnike i obveze smjestilo u slabo kapitalizirano društvo kćer.

Pozitivan        primjer funkcionalnog   odvajanja imovine         od     obveza          radi zloupotrebe.

VTSRH, Pž-1235/2015-3, 19.

3. 2019.

Proboj je zakonska izvanugovorna odgovornost člana za obvezu društva; nije naknada štete.

Razdvojiti čl. 10. ZTD-a od odgovornosti uprave.

VTSRH, Pž-1045/2018-3, 2.

12. 2019.

Stečaj i nenaplaćena tražbina sami nisu dokaz zloupotrebe.

Nužni su konkretni navodi i dokazi.

VTSRH, Pž-3950/2017-4, 17.

Novo društvo iste djelatnosti s dijelom istih partnera samo po sebi

Treba dokazati prijenos poslovanja ili imovine radi

Odluka

Pravno shvaćanje / ishod

Značenje za temu

2. 2020.

nije proboj.

oštećenja.

VSRH,   Rev-2246/2018-7,

26. 6. 2024.

Bez dokazane tražbine prema društvu nema proboja; osnivanje novog društva samo je poduzetnička odluka.

Prvi korak je dokaz statusa vjerovnika društva.

VTSRH, Pž-2553/2023-3, 20.

2. 2025.

Ukidanje presude jer zloupotreba i umanjenje imovine nisu konkretno dokazani; vještačenje može biti ključno.

Zakonska presumpcija djeluje tek nakon dokaza činjenica iz čl. 10. st. 4.

VTSRH, Pž-905/04-3, 7. 6. 2005.

Ukidanje zbog nepotpunog dokaznog postupka o prometu povezanih društava.

Financijski trag ne smije se odbaciti kao unaprijed nevažan.

ŽS Split, Gž R-805/2019-2, 4. 12. 2019.

Radnik ne može od osnivača tražiti plaću bez dokazanog proboja.

Ni radna tražbina ne ukida pravnu odvojenost.

ŽS Varaždin, Gž-328/20212, 28. 9. 2021.

Osobna odgovornost prihvaćena uz nedokazano namjensko trošenje iznosa i skori stečaj.

Važnost toka novca i znanja o nemogućnosti plaćanja.

VTSRH, Pž-6395/2017-4, 3.

1. 2020.

Starije stajalište: individualna aktivna legitimacija tijekom stečaja.

Danas nadjačano izričitim čl.

10. st. 5. ZTD-a iz 2022.

VTSRH, Pž-2327/2016-2, 31.

8. 2018.

Tijekom stečaja zahtjev protiv uprave ostvaruje stečajni upravitelj.

Razlikovati imovinu društva od individualne tražbine vjerovnika.

VSRH, Gr 1-145/2025-2, 10.

4. 2025.

Ustaljenje nadležnosti trgovačkog suda nakon upuštanja u raspravljanje.

Procesne prigovore treba isticati pravodobno.

VSRH, Rev-x-811/2010-2, 1. 3. 2016.; ŽS Varaždin, Gž1794/05-2, 12. 1. 2006.

Osobno obećanje člana kvalificirano kao jamstvo; novacija se ne pretpostavlja.

Ugovorna odgovornost mora se tumačiti odvojeno od statusa člana.

VSRH, Rev-299/2023-2, 3.

3. 2024.

Složeni odnosi kredita, prodaje udjela i solidarnog jamstva ostaju zasebne pravne osnove.

Članstvo nije zamjena za dokaz ugovorne obveze.

VSRH, Rev-1304/2024-4, 4.

Početak    zastare    alternativnog

Zastaru analizirati posebno za

Odluka

Pravno shvaćanje / ishod

Značenje za temu

6. 2025.

zahtjeva ocijenjen prema trenutku kada je postalo izvjesno da ranije osnove neće uspjeti.

svaki zahtjev.

VTSRH, Pž-5532/04, 4. 9. 2007.; Pž-6373/05-3, 14. 12. 2005.; Pž-2297/2003-3,

18. 10. 2006.

Odluke o prijenosu udjela, povećanju kapitala i tajnom društvu.

Korisne za razgraničenje članskih, kapitalnih i ugovornih odnosa; nisu same po sebi odluke o proboju.

Napomena: odluke su analizirane prema tekstovima koje je dostavio naručitelj.

12.   Zaključak

Na pitanje može li vjerovnik naplatiti tražbinu od vlasnika društva ne može se odgovoriti samo uvidom u stanje računa društva. Kod d.o.o.-a, j.d.o.o.-a i d.d.-a početno je pravilo negativno: član ne odgovara privatnom imovinom. Naplata od člana postaje moguća kada vjerovnik dokaže posebnu osnovu - zloupotrebu ograničene odgovornosti, valjano osobno jamstvo ili drugi pravni posao, odnosno neku drugu zakonsku obvezu. Ako je član ujedno direktor, treba zasebno ispitati postoji li odštetna odgovornost zbog povrede upravljačkih dužnosti.

Sudska praksa ne prihvaća automatsku odgovornost na temelju neuspješne ovrhe, blokade, stečaja ili osnivanja povezanog društva. Uspjeh ovisi o preciznoj rekonstrukciji toka imovine, trenutka nastanka i dospijeća obveza, znanja člana o nesposobnosti plaćanja te stvarne gospodarske svrhe transakcija. Tijekom stečaja individualni vjerovnik mora voditi računa da zahtjev iz članka 10. ZTD-a može ostvarivati samo stečajni upravitelj.

Izvori i pravna napomena

Propisi: Zakon o trgovačkim društvima, osobito čl. 9., 10., 252., 385. i 430.; Zakon o obveznim odnosima, odredbe o jamstvu, pristupanju dugu, preuzimanju duga i zastari; Stečajni zakon; Zakon o parničnom postupku; Zakon o izmjenama i dopunama ZTD-a, NN 34/2022, čl. 3.

Sudska praksa: odluke navedene u poglavlju 11., prema dvadeset PDF dokumenata dostavljenih za izradu članka.

Mrežni izvori: Narodne novine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, NN 34/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_03_34_398.html; aktualni tekst ZTD-a: https://www.zakon.hr/z/546/zakon-o-trgovackim-drustvima; aktualni tekst Stečajnog zakona: https://www.zakon.hr/z/160/stecajni-zakon.

Ovaj članak daje opći stručni prikaz i ne zamjenjuje pravni savjet u pojedinačnom predmetu. Za konkretnu procjenu potrebno je pregledati ugovore, ovršne isprave, status društva, tijek zastare, stečajni spis i dokaze o raspolaganju imovinom.

Sažetak

Trgovačko društvo zasebna je pravna osoba i za svoje obveze odgovara cjelokupnom vlastitom imovinom. Stoga vjerovnik d.o.o.-a, j.d.o.o.-a ili d.d.-a u pravilu ne može samo na temelju članstva ili vlasničkog udjela provesti ovrhu na privatnoj imovini člana društva. Iznimka postoji kada član zloupotrebljava pravnu odvojenost društva i vlastite osobe – kod tzv. proboja pravne osobnosti – kada je osobno preuzeo obvezu jamstvom ili drugim ugovorom, kada je riječ o članu društva osoba koji po zakonu odgovara neograničeno ili kada postoje posebni zahtjevi povezani s unosom i vraćanjem kapitala. Ako je ista osoba i direktor, moguća je i zasebna odgovornost za štetu zbog povrede dužnosti vođenja poslova.

Sudska praksa dosljedno naglašava da insolventnost društva, neplaćeni dug ili osnivanje novog društva sami po sebi nisu dovoljni. Vjerovnik mora konkretizirati i dokazati ponašanje koje predstavlja zloupotrebu. Od 2022. godine, za vrijeme trajanja stečaja zahtjev zbog proboja pravne osobnosti može ostvarivati samo stečajni upravitelj.

Ključne riječi

Trgovačko društvo; član društva; vlasnik društva; odgovornost za obveze; proboj pravne osobnosti; član uprave; direktor; jamstvo; stečaj; teret dokazivanja.

Split.05.kolovoza 2026 g.